Prilikom odlaska na ratište vojnici i vitezovi bi sa sobom ponijeli ključ za otvaranje brave metalnih konstrukcija koje su nosile njihove supruge.
Kada bi poginuli u svojim pohodima, ključeve "djevičanskog pojasa" bi najčešće ponijeli sa sobom u grob. S obzirom da su brojne srednjovjekovne države kovačima i bravarima zabranjivale nasilno skidanje pojasa, mnoge žene bi ostale zarobljene u njima.
Dugotrajan kontakt kože sa metalom izazivao je razne iritacije, povrede i infekcije na genitalijama žena, tako da je veliki broj njih umirao u velikim mukama.
Tokom vremena razvijane su razne varijacije ove naprave, a pojedine bi sadržavale razne bodlje i šiljke kako bi odvratile muškarce. Također, bogati vitezovi i plemići bi dali da se pojasevi njihovih žena izrade od zlata i ukrase draguljima, što je u to vrijeme predstavljalo bizaran statusni simbol.
Pojedini historijski spisi upućivali su na postojanje "djevičanskih pojasa" i za muškarce.
Naime, Katolička crkva je 1505. masturbaciju proglasila "razvratnim činom koji muškarca približava vragu", što je bio i najvjerovatniji razlog za izradu muške verzije ove naprave.